Blago u Istri

  Bilo je to davno, jako davno, u malenom istarskom selu u kojemu je, za vrijeme jednog hladnog zimskog dana, neka skromna ženica grijajući se na svojem ognjištu, doživjela pravo čudo!

Prevrčući panj kako bi bolje uhvatila vatru u peći i tuckajući po njemu, odjednom su počeli ispadati novci. Pravi pravcati novci! Pozvala je svoje ukućane i sva uzbuđena pokazala im je svoje otkriće. Postali su nervozni, uznemireni i zabrinuti. S nevjericom su se pitali kako to da se u panju nalazi nešto za čim svi toliko žude. Vikali su: "Ovo je čudo!"

Prošlo je neko vrijeme. Novac su odlučili pokazati stručnjacima, nekim učenim ljudima. Ustvrdili su da je novac od bakra i to iz vremena stare Mletačke republike, no i dalje im nije bilo jasno kako je dospio u panj koji na sebi nije imao nikakvu rupu kroz koju bi se novac mogao ugurati. Nije bilo nikakvih tragova... Obitelj je ovo svoje otkriće zadržala. Taj dobitak prihvatili su kao čudo i nastavili živjeti dalje svojim životima. Što se s njime kasnije dogodilo, gdje su ga spremili ili sakrili, nikada se nije doznalo.

marketing

  Kako je vrijeme prolazilo, ova je priča prošla kroz mnoga usta. Uboga ženica, koja je novac otkrila, priču je ispričala susjedu, susjed nekom prijatelju koji živi iza deset brda. Taj prijatelj ju je, zatim, ispričao i meni, a evo, sada ju pričam i ja vama. U toj priči, koja je proputovala kroz mnoga usta, ljudi su svašta zaključivali i pokušali otkriti tajnu neobičnog otkrića!

  Mnogo, mnogo prije nego što je panj dospio u ognjište, u tom selu je živio neki čovjek. Kako su odnosi Mletačke republike i Austrije tada bili vrlo napeti, taj čovjek je u svom srcu nosio strah. Bojao se kako će mu netko kriomice ući u kuću, ukrasti sav novac, a njega ostaviti jadnog, gladnog i siromašnog. Puno je razmišljao te se dosjetio gdje bi mogao sakriti blago zbog kojeg se toliko bojao. Uz selo, u kojem je živio, raslo je mlado hrastovo drvo. U zemlju, pokraj tog hrasta, zakopao je svoje blago. Nedugo nakon toga, čovjek je umro, a hrast je nastavio rasti i svoje korjenje širiti toliko da je čak zahvatio i novac. Od tog korjenja iznikao je novi veliki hrast i u njemu blago. Kao i svako drugo drvo, i ovaj siroti hrast, mještani su posjekli neznajući da je u njemu novac koji je priču učinio toliko tajanstvenom i zanimljivom da se održala sve do današnjih dana. ■

Tekst: redakcija (Marko Sladić)

Foto: redakcija (Marko Sladić)