29. OŽUJKA 2012.

Kada legenda postane stvarnost

  U doba kada nije bilo televizije, interneta i društvenih mreža, ljudi su se okupljali predvečer i zabavljali se najbolje kako su znali. Pjevalo se, plesalo, momci su zagledali mlade djevojke, družili se i smijali dugo u noć. Najčešće bi se, tijekom tih druženja, ispričala i pokoja legenda koju su čuli od starijih mještana. Tako su se legende prenosile s koljena na koljeno te žive još i danas.

Premalo je prostora ovdje kako bismo vas podsjetili na sve legende s našeg područja, stoga vam donosimo samo kratki pregled legendi s područja Like, a predstavit ćemo vam i ličko mjesto u kojem je jedna legenda postala stvarnost. Pa krenimo, čeka nas veliki posao!

  Zasigurno vam je svima najpoznatija legenda o nastanku Plitvičkih jezera koja kaže kako je Crna Kraljica stvorila predivna jezera kako bi prekinula razdoblje suše koje je tada vladalo područjem Plitvica i mučilo narod koji je tamo obitavao. S obzirom da je Crna Kraljica svojim činom milosrđa spasila puk, bili su joj iznimno zahvalni te su joj se poklanjali na mjestu gdje je stvorila jezera. Vidjevši kako je narod sretan i zahvalan, ona mu se još jednom obratila s riječima: ˝…otada će k tvojim divnim Plitvičkim jezerima u pohode dolaziti gospoda iz svega svijeta˝. Čini mi se kako smo danas svjedoci ispunjenja proročanstva Crne Kraljice.

  Legenda koja potječe s područja Gacke  govori o nesretnom slučaju utapanja na samom izvoru Gacke u Majerovom vrilu. Pučani kažu kako je njihov sumještanin Jovan krenuo na izvor napojiti konja, ali se spletom okolnosti spotaknuo i pao preko kamena u vodu. S obzirom kako je voda duboka, Jovan se utopio, a među mještanima i danas postoji izraz „idemo kod Jovana“, što je svojevrstan sinonim za kamen na koji se nesretni Jovan poskliznuo. Uz Gacku je, točnije za ponor Bezdanka gdje je Gacka završavala, vezana i legenda o mladoj djevojci Peri. Budući da je u tom ponoru zemljina utroba vrlo jakim virom srkala vodu, Pera se odlučila baciti u njega, no razlog tog čina je i do današnjeg dana ostao nepoznat. Ono što se sa sigurnošću zna je to kako je ona zauvijek nestala u hladnoj vodi i time dala ime ponoru - Perinka.

  Među najzanimljivije ličke legende svakako spada ona čiji je glavni junak Marko Jerak, a mali trag te legende je ostao u govoru naroda i u današnje vrijeme. Legenda je vezana za mjesto Lički Novi u kojem se u srednjem vijeku nalazio frankopanski grad Novi. Turci Novi osvajaju u 16. stoljeću i on postaje sjedište bega i vojne posade. Kako je beg uza se imao veliko bogatstvo, često su grad napadali stanovnici iz susjednog primorja te im krali stoku. Upravo s ovom namjerom, u Novi, dolazi Marko Jerak kako bi ukrao i drugog konja. Sakriva se u šumarak i nakon što padne noć, kreće ostvariti svoj plan. Marko se prikrade prozoru štale i pokuša je otvoriti, ali željezo mu uhvati ruku, a Marku pred oči dođoše slike njegove muke nakon što ga beg otkrije u krađi. U toj nevolji Marko reče sam sebi: ˝Bolje živ i kako mu drago, nego mrtav kod bega završiti.˝  Stoga izvadi nož i odreže ruku do ramena kako bi mogao pobjeći. Beg, vidjevši ujutro taj prizor, stade hvaliti junaka koji je imao hrabrosti tako postupiti. A Marko? On je uvijek govorio: “Bolje i bez ruke, nego bez glave!“ Danas ovu uzrečicu možemo čuti pogotovo u gospićkom kraju, a stanovnici je tumače kao: sve se može izgubiti u životu, ali dalje nastaviti živjeti ako je glava na ramenima.

marketing

  Poslasticu smo vam ostavili za kraj! Lika krije mnoštvo posebnosti pa tako i mjesto u kojem je legenda postala stvarnost. Radi se o mjestašcu Sinac gdje se nalazi izvor Gacke. Tamo nam je mlinar Juraj Majer iznio jednu sasvim neobičnu pričicu. Naime, njegova baka mu je pričala kako se voda iz izvora svakih sto godina povuče na par sati i tada prestaje svaka aktivnost u mlinicama. Prenosila se ta priča iz generacije u generaciju, a baka našeg prijatelja Juraja uvjeravala ga je kako će i on to doživjeti. Kao mladić kojem su u to vrijeme samo cure bile na pameti, nije previše vjerovao bakinim riječima. Međutim, njene riječi su se obistinile, samo se nije trebalo čekati punih sto godina. Voda se povukla nakon 89 godina. Zar nije predivno živjeti na tako magičnom mjestu?

  Nadamo se da smo vas barem malo uveli u čarobni svijet legendi, a ako ima koja zanimljiva iz vašeg mjesta, svakako nam javite! Neka legende i dalje žive, kako bismo ih mogli ostaviti u naslijeđe budućim generacijama. Dotad uživajmo u njima i širimo lijepe priče. ■

Tekst: Radmila-Ivana Babić

Foto: redakcija (Marko Sladić) / Radmila-Ivana Babić