08. LIPNJA 2011.

  Poznajem jednog fotografa čije oko, uz pomoć fotoaparata, hvata strašne fotke!

Svaka fotografija me se dojmila, očarala i dala mi poticaj za istraživanjem tko je ovaj fotograf i kako je moguće da, iz gotovo svakog momenta, stvori novo remek – djelo!?

Predstavi nam se za početak. Tko ti je dao fotoaparat u ruke? Zar ne shvaćaš koliko je to opasno oružje? Pogotovo kada je u tvojim rukama!

S njime zaustavljaš trenutak u vremenu, a konačni rezultat, u ovom slučaju fotografija, nekome bi mogla zaista naškoditi! Zaustaviti srce!

"Mogao bih reći da sam jedan, sasvim prosječan, student strojarstva u Rijeci sa nadprosječnom ljubavlju prema fotografiji. Zovem se Mario Bradarić i živim u Njivicama. Za svoj prvi fotoaparat mogao bih okriviti svog kuma koji mi je jednom davno, povodom jedne proslave, poklonio prvi analogni fotić.

Malo crno plastično kućište s neograničenom slobodom i kreativnošću. Trebao bi još uvijek biti negdje u mojoj sobi. Jedino što bi me ograničavalo jest dužina filma, ali i to se ubrzo promjenilo kada su digitalci stupili na scenu.

Inače, jedan od glavnih razloga zbog kojih sam se počeo baviti ovim "sportom", upravo je taj što jedna je fotografija, bez obzira na temu i izgled, jedinstvena. Trenutak zamrznut u vremenu koji se više nikad neće ponoviti, stoga smatram kako nije potrebna skupa oprema za najbolju sliku, samo vlastite oči i to je to!"

marketing

Kada si se počeo baviti ovim opasnim sportom?

"Uff, teško pitanje... Ponekad mi se čini kao da se time bavim oduvijek.

Nema neke jasne granice pa da bih mogao vremenski odrediti početak. Sve se razvijalo postepeno, a posljednje vrijeme još intenzivnije.

Kao klinac u prvom osnovne, ukoliko nisam trčao po šumi i poslije vadio krpelje, onda sam crtao. S vremenom sam se dočepao starog Zenita koji je pripadao mojim roditeljima, lupio par slika i tada negdje je sve započelo... jednostavno sam zavolio onaj "škljoc" blende.

Sjećam se ponekih trenutaka kada bih putovao s roditeljima na izlete, uzeo bih aparat i uokolo tražio motive. Ispucao bih tako cijeli film na prirodu i kamenje dok su roditelji živčanili zašto trošim film na kamenje umjesto da se slikamo zajedno."

Imaš li ti uopće 18 godina jer u radu ipak koristiš profesionalnu, hladnu opremu! Koju?

"Hehe, za sada još nisam imao problema zbog opreme. Imam već 23 godine i smatram da je ona u sigurnim rukama. Obično kada nosiš opremu za fotografiranje negdje sa sobom, vrata su ti svugdje širom otvorena. Na primjer, prilikom subotnjeg izlaska, iz nekog razloga tegliš svu opremu i nitko te ništa ne pita na ulazu. Praktički ulaziš u klubove preko reda. S druge pak strane, primjerice ako se nalaziš na plaži u srcu sezone kada je ona prepuna ljudi, to zna biti dosta nezgodno, pogotovo radi djece, stoga u takvim okolnostima treba biti posebno oprezan.

Što se tiče opreme, trenutno koristim Canon 7D sa dva skromna komada stakla, a to su 10-22mm/f3.5-4.5 i 50mm/f1.8., moja omiljena dva objektiva s kojima pokrivam gotovo sve, od portreta do prirode. U planu su mi još dva ili tri objektiva, ali kako stvari stoje neću ih imati tako skoro. Od dodatne opreme koju imam, nabrojat ću par stvari za koje smatram da bi svatko trebao imati ukoliko se bavi ili misli početi baviti fotografiranjem. To su blic (u mom slučaju canonov 430EXII i još jedan stari blic), wireless triggeri za bliceve, tripod, stalak za rasvjetu, kišobran, daljinski uređaj za fotoaparat i filter za slikanje vani.

To bi bilo sve od opreme. Nisam previše htio ulaziti u detalje jer, iskreno, ne znam koliko su zapravo oni čitateljima zanimljivi :)."

Ne koristiš ih, ali da možeš birati, da li bi to bio Kodak ili Olympus?

"Hm.. izabrao bih Canon! Šalim se, naravno. Ne znam za kojeg od njih bih se odlučio. Ima nekoliko stvari koje mi se ne sviđaju kod Olya i za koje smatram da su veliki nedostaci dok sa Kodakom nisam baš na ti. Vjerovatno bih se odlučio za Olympus isključivo iz razloga jer ga više ljudi koristi i lakše bih nabavio dodatnu opremu za njega."

Gdje pronalaziš one dojmljive modele za svoja djela? Znam mnoge koji bi vrlo rado bili iza tvojeg fotoaparata :).

"S obzirom da sam se tek počeo baviti fotografiranjem osoba i portreta, još uvijek je sve u krugu mojih prijatelja i moje djevojke te s njima eksperimentiram različite tehnike i metode. Ok, ovo sada zvuči perverzno, ali znaš na šta mislim... Kako se u fotografiji sve vrti oko svjetla i rasvjete, iz par školskih postava može se izvući beskonačno kombinacija rasvjetljenja. Isprobavam sve što god mi padne na pamet bilo na frendovima ili curi."

Digitalni aparat ili analogni? Pucaj! Jedno ili drugo? Lijevo ili desno?

"Može i lijevo, a i desno! Volio bih ponekad slikati s analognim. Danas, kada se razumijem puno vise nego kad sam imao 7 godina, mislim da digitalni fotoaparati imaju jednostavno previše prednosti  naspram analognih, ali ipak smatram da su nas digitalni aparati totalno ulijenili. Možeš si dopustiti pogreške jer sliku vidiš odmah i ako ti se ne sviđa, ponoviš, a prijašnju sliku jednostavno pobrišeš. Zamisli kako je to prije bilo s analognim? Sve namjestiš i podesiš, uslikaš, a tada, tek kada razviješ sliku vidiš kako si pogriješio u nečemu, pa idemo sve ponovo. Bez obzira na to, zahvaljujući digitalizaciji, fotografija je postala pristupačnija svima i svatko se danas može baviti fotografijom.

Još jedna velika prednost je internet. Svaka fotka je, u trenu, na raspolaganju cijelom svijetu i puno veće su šanse da te netko primijeti te kritizira. Ili pozitivno ili negativno."

Što se tiče samog fotografiranja, surađuješ s nekim i ili si solo brijač?

"I jedno i drugo... Fotografiram isključivo za svoj gušt. Naravno, još je veći gušt kada sam s prijateljima negdje i usput fotkam. Interesantno je kada se i još netko time bavi.

Ponekad mi baš godi otići samome u šetnju uz more i fotkati, a pogotovo kada me nešto iznervira ili se zakačim s nekim oko gluposti. Sat vremena fotkanja i ja sam novi čovjek hehe..."

Motivi. More ili šuma?

"More definitivno. Iako su i šume prelijepe pogotovo u jesen i proljeće, ali uz more se, promjene vremena i godišnjih doba, mnogo više odražavaju. Koliko god puta sam već slikao zalaske sunca, oni nikad nisu isti, pogotovo u različitim godišnjim dobima. Zalasci ljeti i u zimi, totalno su druga priča. Obala se također konstanto mjenja, od plaže i kamenja do plime i oseke.

Tko se odluči fotkati more mislim da nije pogriješio jer s morskim motivima ne možeš fulati baš nikad!"

Koja fotka ti je najdraža? Neka kojom se najviše ponosiš, opiši nam je malo.

"U principu, najdraže su mi one za koje sam se najviše namučio. Od svih, izdvojio bih jednu munju koju sam uslikao ljeti. To je jedan trenutak, jedinstven, koji se više nikad neće ponoviti.

Sve je krenulo kao zezancija uz pivo, a odjednom nevera! Izvadio sam aparat, stavio na stalak i počeo lupat fotke. Uhvatio sam prekrasne munje na više slika. Posebno me očarala zadnja prije nego što me kiša oprala od glave do pete, ali me za to nije bilo previše briga. Sve za dobru fotku!"

Osim što fotkaš za svoj gušt, imaš li neke svoje projekte? Radiš li možda za nekog? Foto studio, svadbe ili slično?

"Najviše volim fotkati isključivo za svoj gušt, ali ukoliko uleti nešto sa strane, zašto ne! Izlagao sam svoje fotke na par izložbi čime sam poprilično zadovoljan.  Osim fotografija apartmana, raznih događaja i izlazaka, od svibnja krećem s vijenčanjima te se nadam da, ukoliko sve ispadne prema planu i ako mi se to svidi, nastavljam u tom pravcu."

Kada bi mogao birati suradnju, da li bi to bio National Geographic ili nekakve dnevne novine npr. New York Times?

"Tu nema dvojbe! National Geographic, naravno! Mislim da je san, skoro svakog mladog fotografa, barem jedan dan raditi za NG jer je upravo to posao iz snova. Radiš ono što voliš, putuješ po svijetu i donosiš slike i priču javnosti iz vlastite perspektive i to upravo onako kako ti vidiš svijet kroz svoj fotoaparat. Iako sam izabrao drugačiju struku i vjerovatno ću nastaviti raditi u njoj, uvijek ću sanjati o danu kada ću početi raditi za novine kao što su NatGeo. Svi mi možemo sanjati, je li tako?"

Zamisli se bez fotoaparata. Što bi drugo radio, čime bi se bavio da on nije izmišljen? Vjerojatno bi uzeo kist u ruke i slikao na platnu!

"Hehe, iskreno ne mogu sebe zamisliti bez fotoaparata. Nekako mi je postao dio života i uvijek je uz mene tako da mi je teška i sama pomisao na to gdje bih ispucao svu tu svoju kreativnost.

Vjerovatno bih se bacio u glazbene vode, a možda bih i zaista slikao na platnu :). Nikad se ne zna!

Trebao bih probati nekoliko mjeseci provesti bez aparata kao osobni eksperiment, ali sumnjam da bih uspio u tome. Na ovo pitanje stvarno ne mogu dati konkretan odgovor jer sam ovisnik o fotografiji pa se nadam da mi nećeš zamijeriti previše ;)."

Što kažeš da našim čitateljima poklonimo nekoliko tvojih radova?

"Zašto ne? Evo ja sam pripremio par slika i smanjio ih za pozadinu pa ako se nekome koja od njih svidi, neka ju slobodno ugrabi!" ■